About this event
Katarina Drenjanin istražuje intimu i lični identitet kroz svakodnevne predmete shvaćene kao nosioce sećanja. Fioke, ormari i sanduci u njenim radovima postaju mesta u kojima se čuvaju lična i porodična iskustva.
Kroz prostorne instalacije i akvarele, izložba promišlja ono što nazivamo domom i potrebu za utočištem u vremenu obeleženom površnom komunikacijom. Radovi povezuju duboko lično sa širim pitanjima prolaznosti, pripadanja i tragova vremena utisnutih u predmete koje svakodnevno koristimo.
Drenjanin ovim predmetima pristupa kao „objektima-subjektima“, kao nosiocima psihološkog života, sećanja i iskustva, gde intimno postaje prostor komunikacije sa drugima.
Tekst: Dobrila Denegri
Kroz prostorne instalacije i akvarele, izložba promišlja ono što nazivamo domom i potrebu za utočištem u vremenu obeleženom površnom komunikacijom. Radovi povezuju duboko lično sa širim pitanjima prolaznosti, pripadanja i tragova vremena utisnutih u predmete koje svakodnevno koristimo.
Drenjanin ovim predmetima pristupa kao „objektima-subjektima“, kao nosiocima psihološkog života, sećanja i iskustva, gde intimno postaje prostor komunikacije sa drugima.
Tekst: Dobrila Denegri